HUP je još u studenom prošle godine zatražio od Ministarstva rada i mirovinskog sustava tumačenje odredbe o zajedničkom stručnjaku za zaštitu na radu te tumačenje brojčanih kriterija za zapošljavanje stručnjaka za zaštite na radu za potrebe poslovanja agencija za privremeno zapošljavanje. HUP je uputio dva upita:

  1. Zajednički stručnjak za zaštitu na radu
    U poslovanju poduzetnika se javlja potreba za tumačenjem čl. 20. st. 7. Zakona o zaštiti na radu te njegove primjene u nekoliko situacija koje su uobičajene u poslovanju. Navedeni članak omogućava zapošljavanje zajedničkog stručnjaka za zaštitu na radu kada više poslodavaca posluje na istoj adresi.U nastavku navodimo primjer iz prakse. Više poslodavaca ima adresu sjedišta na istoj adresi ali im se pojedine poslovnice nalaze na različitim adresama i u različitim gradovima. Jedan od poslodavaca zaposli stručnjaka za zaštitu na radu ugovorom o radu kao dopunski rad te onda taj stručnjak pruža usluge ostalim poslodavcima. U navedenom ugovoru je navedeno da će svoje usluge pružati i ostalim poslodavcima u obliku zajedničke službe. Naime, u takvoj situaciji, iz gore navedenog članka nije jasno da li pojedini stručnjaci moraju sa svakim poslodavcem sklopiti ugovor o radu (barem na jedan sat) ili je dovoljno da sklope s jednim poslodavcem?

    Sljedeći upit se odnosi na primjenu kriterija „broj radnika“ u slučaju zapošljavanja zajedničkih stručnjaka. Inače, broj stručnjaka je za svakog poslodavca različit zbog broja radnika. Stoga, u slučaju kada više poslodavaca zapošljava zajedničkog stručnjaka za zaštitu na radu, da li se broj svih radnika poslodavaca zbraja pa se na temelju toga broja određuje broj stručnjaka ili se broj stručnjaka određuje za svakog poslodavca zasebno?

  2. Primjena brojčanog kriterija za zapošljavanje stručnjaka za zaštite na radu u poslovanju agencija za privremeno zapošljavanjePorastom korištenja usluga agencija za privremeno zapošljavanje javlja se potreba za tumačenjem brojčanih kriterija unutar čl. 20. Zakona zaštita na radu vezano uz pružanje njihovih usluga. Konkretno, u slučajevima kada agencija za privremeno zapošljavanje ustupa više od 49 radnika kod jednog korisnika, postoji li obveza agencije da zapošljava stručnjaka zaštite na radu? Mišljenja smo da ne bi trebala postojati takva obaveza agencija s obzirom da Zakon o radu u čl. 50. st. 1. propisuje da se korisnik smatra poslodavcem prema ustupljenom radniku u smislu obveza primjene odredbi kojima se uređuje zaštita na radu. Nadalje, u poslovanju između korisnika i agencija za privremeno zapošljavanje uobičajena je praksa da troškove osposobljavanja radnika za zaštitu na radu snose korisnici.

 

Sredinom prosinca prošle godine Ministarstvo je dostavilo svoje mišljenje koje vam donosimo u nastavku:

Download (PDF, 1.02MB)

2017-08-30T15:03:49+02:00 3.01.2017|